O Maružinima.

12. stoljeće

Crkva Sv. Marije Snježne

Nedaleko zadnjih kuća na Krasama, par stotina metara bijelim putem, stići ćete do jedne od najstarijih crkvica u općini — datira u 12. stoljeće. Stoji uz stari put na granici općina Kanfanar i Svetvinčenat, a spominje se čak i u Istarskom razvodu iz 1325. godine, gdje stoji da je ovo mjesto „trih kunfini" — dvigradskog, žminjskog i svetvinčentskog.

Jednobrodna je građevina sa zvonikom na preslicu, s freskama koje su restaurirane tek u manjim dijelovima. Posebnost su i kameni ukrasi s ornamentalnom plastikom (pleterom), karakterističnom za 8. i 9. stoljeće — pa se pretpostavlja da je na ovom mjestu ili u blizini postojala i starija crkva. Oltarna slika na drvu prikazuje Bogorodicu s Djetetom uz dva sveca; svetica s kliještima i zubom vjerojatno je Sv. Apolonija, zaštitnica doktora dentalne medicine.

Misno slavlje slavi se na blagdan Gospe Snježne, 5. kolovoza.

Biciklistička trasa

Štrika Ferata

Maružini i vlak oduvijek su povezani — stotinjak metara od sela i danas prolazi pruga prema Puli i Pazinu. No prije 60-ak godina ovuda je prolazila još jedna dionica: pruga Kanfanar–Rovinj. Gradnja je počela 23. 12. 1873., a prvi je vlak u Rovinj stigao 19. 8. 1876. Prugom se prestalo prometovati 1966. godine.

Godine 2021. Grad Rovinj i Općina Kanfanar obnovili su ovu 21 kilometar dugu dionicu i pretvorili je u biciklističko-pješačku trasu. Zašto Štrika Ferata? Stanovnici kanfanarske općine prugu su zvali Štrikom, a Rovinjci Feratom. Maružinska dionica među najljepšima je na trasi: atraktivan usjek, impozantni nasipi i panoramski pogled koji seže sve do Bala — zalasci sunca ovdje su pravi doživljaj.

Preuzmi kartu Štrike Ferate (PDF) →

Prirodni fenomen

Jama Kumbašeja

Oko 3 kilometra od sela, uz samu Štriku Feratu, nalazi se jama s najvećim promjerom otvora u Istri — preko 50 metara širine i 175 metara dubine. Nekada je bila prirodno stanište divljih golubova, a kada ju je 1996. istražio speleološki tim, zabilježio je dvorane ispunjene stalaktitima, stalagmitima, stupovima i draperijama od bijele do crvene boje, s malim slapom koji teče među ukrasima.

Stara priča kaže da bi jaram od vola bačen u Kumbašeju isplivao na površini Limskog zaljeva. A legenda o njezinu nastanku priča o dva kuma — siromašnom i slijepom bogatašu. Siromašni je kod podjele ljetine varao slijepca puneći mu brentu samo po dnu, a slijepac bi svaki put odgovorio: „Ako ne vidim ja, vidi Bog." Kada je nepošteni kum s punim vozom žita krenuo kući, zemlja se pod volovima otvorila i progutala voz, volove i njega. Mještani Maružina i Burića pričaju da se jedan dan u godini iz dubine jame još uvijek čuje kako tjera svoje volove.

Društveni dom

Maružinska škola

Selo Maružini nekada je imalo i vlastitu osnovnu školu, koju su pohađali učenici iz Maružina i okolnih mjesta. Prostor nekadašnje škole danas je društveni dom u kojemu se mještani okupljaju u raznim prilikama.

Dugo je godina postojala tradicija organiziranja novogodišnjih dočeka u Školi, kojima su se rado odazivali Maružinci, ali i brojni gosti. Danas se ovdje u zimskim mjesecima često igra stolni tenis, a kako je Škola opremljena i kuhinjom, prostor služi za razne prigode i okupljanja — od najmlađih do najstarijih.